Avatar
Bannerman
Postovi: 648
Pridružen/a: sub ruj 13, 2014 11:46 am
Lokacija: Berlin, Njemačka

Odluka o imenovanju clanova upravnog odbora pravnog lica nije upravni akt

Član 8. stav 1. i član 25. stav 1. tačka 2. ZUS-a
ODLUKA O IMENOVANJU I RAZRJEŠENJU ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA NEKOG PRAVNOG LICA NIJE UPRAVNI AKT, PA SE PROTIV TAKVOG AKTA I NE MOŽE VODITI UPRAVNI SPOR.

Iz obrazloženja:

Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 016274 12 U od 11.10.2012. godine odbačena je tužiteljičina tužba podnesena protiv rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je H.A. imenovana za člana Upravnog odbora Kantonalne javne ustanove ... .
Protiv rješenja prvostepenog suda od 11.10.2012. godine tužiteljica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporavajući zakonitost pobijanog rješenja kojim je odlučeno o aktu koji nije bio predmet tužbenog zahtjeva, te navodeći da su povrijeđene odredbe člana 44. Zakona o upravnom postupku, člana 60. do 63. Zakona o upravnim sporovima i člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda o zabrani diskriminacije po osnovu nacionalne pripadnosti, te političkog i drugog mišljenja. Navela je da je u uvodu pobijanog rješenja odbačena tužba podnesena protiv rješenja Vlade Kantona S. broj ... od ... godine kojim je izvršeno imenovanje člana Upravnog odbora KJU ..., a u obrazloženju je odlučivano o poništenju akta Vlade o razrješenju vršioca dužnosti člana Upravnog odbora KJU
..., čije je poništenje traženo posebnom tužbom i vodi se kao poseban upravni spor, zbog čega je predloženo da se pobijano rješenje ukine i izvedu procesne radnje u skladu sa članom 46. Zakona o upravnim sporovima.
Odgovor na zahtjev za vanredno preispitivanje nije dostavljen.



Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) ispitao zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. toga Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je prvostepeni sud, postupajući po tužiteljičinoj tužbi, istu odbacio na osnovu odredbe člana 25. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom
8. Zakona o upravnim sporovima, jer je cijenio da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt.
Odredbom člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a stavom 2. istog člana da je upravni akt u smislu tog Zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari.
U konkretnom slučaju osporeni akt tuženog o imenovanju člana Upravnog odbora Kantonalne javne ustanove ..., iako je donesen u formi rješenja od strane organa uprave, nije upravni akt, jer istim nije rješavano o izvjesnom pravu ili obavezi građana ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari. Naime, imenovanje i razrješenje članova upravnog odbora u svim slučajevima vrše organi koji su propisima ovlašteni da ih imenuju, rukovodeći se pri tome načelom cjelishodnosti, neovisno o kakvim se preduzećima-pravnim licima radi, pa ti akti (o imenovanju i razrješenju) kao što su odluke, rješenja i slično, nisu upravni akti u smislu citiranih odredbi Zakona o upravnim sporovima, jer se ne radi o upravnoj stvari, kao jednom od bitnih sadržajnih elemenata upravnoga akta, zbog čega se protiv takvih akata ne može voditi upravni spor.
Pri tome je prvostepeni sud u uvodu pobijanog rješenja pravilno označio odluku tuženog čije je poništenje traženo podnošenjem tužbe, a u obrazloženju je očiglednom omaškom navedeno da se radi o odluci o razrješenju vršioca dužnosti člana Upravnog odbora KJU ..., što nije od uticaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer je pravilan stav prvostepenog suda da osporena odluka tuženog ne predstavlja upravni akt u smislu Zakona o upravnim sporovima.
Što se tiče navoda zahtjeva o povredi odredbi Zakona o upravnom postupku, Zakona o upravnim sporovima i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ovi se navodi pokazuju neosnovanim jer u konkretnom slučaju (prilikom odbačaja tužbe iz razloga što osporeno rješenje nije upravni akt) nije ni dolazila u obzir primjena ovih odredbi.
Iz navedenih razloga, ovaj Sud je na osnovu člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio, jer je prvostepeni sud prilikom donošenja osporenog rješenja pravilno primijenio odredbe člana 25. stav 1. tačka 2. navedenog Zakona i pravilno tužbu odbacio.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 09 0 U 016274 12 Uvp od 14.07.2016. godine)

https://www.bih-pravo.org/

Natrag na “BiH Pravo”