Ego je naše svjesno mišljenje, naša moć rasuđivanja, naša percepcija, naš razum. Ego govori, uči, pamti i to je dio psihe zadužen za akciju. Znači Ego se i razvija pod utjecajem raznih vanjskih podražaja i iskustava (zvuči poznato?*). Ego stoji i balansira između Ida (čija je i veza sa realnim svijetom) i njegove opozicije Superega.

Kako nešto takvo može biti loše u velikoj mjeri? Ne može!

Velik Ego je dobar. On stoji tačno između Ida (požude) i Superega (kočnice). Pametan je i zna kada treba prepustiti Id da se zadovolji u stvarnosti, a kada ga zaustaviti.

S druge strane slab Ego je neuravnotežen i samim tim loš. Ili je previše izražen Id koji ne pita za granice nego samo uzima i traži još. Ili je previše izražen Superego koji stalno koči normalan život i ne da Idu da dođe u kontakt sa stvarnošću.

Netolerancija, pohlepa, zavist, taština, manipulacije i sl. dolazi od slabog Ega. Od osobe koja nije svjesna sebe i samim tim ne može biti zadovoljna sobom. Takva osoba koristi druge da privremeno zadovolji svoj Id. Najčešće skretanjem pozornosti na sebe da bi se ispunila praznina trenutnim osjećajem.

Advokat Sarajevo - Advokat u Sarajevu

Advokat Bosna